Subota vecer provedena kuci.
U zadnje vrijeme cesto pomislim jesam li negdje pogrijesila jesam li neke stvari trebala drugacije? Znam da ne treba razmisljati o proslosti, ali se neke stvari namecu same..
Sa 29 godina imam samo kuće.
Udala se nisam, oko mene jesu svi i svi sa kojima sam imala neki kontakt nesto- jesu.
Dok ja.. Ja stojim na istom mjestu godinama sa praznim pricama bez nekog uporista.. Da nisam svjesna praznih prica jesam, a zasto ih i dalje slusam ? Iskreno ne slusam, samo se smijem i klimam glavom bice bice, a znam da nece..
Vjerovatno sam sama sebi kriva za situaciju..
Dan je bio predivan, lijepo sam ga iskoristila u setnji, kafi gledanju filmova.
A zašto ne razmišljati o prošlosti ako to radimo na način da iz nje izvlačimo lekcije i pouke?
29 godina je ništa u moru godina koje su pred tobom. I nije ni za šta kasno, naprotiv.
E bas ti hvala na ohrabrenju ???
Đesi Lalica nije te bilo dugo?
Evo meee, citala redovno ali nisam pisala 😀 Sad sam tuu