Kad ostanem sama u bolovima shvatim sta me tisti.
Tisti me taj jebeni posao koji ce se uskoro Bogu dragom hvala okoncati.
Okoncati ce se ta “agonija” iako ne znam sto sam stavila to pod navodnike, bice jer sama sebi citiram izjavu tu.
Jeste agonija je.
Jeste da sam sama pristala da se vratim.
Jeste da sam prva zvala.
Isto tako istina je da su oni mene zvali kasnije, istina je da sigurno nisam svjesno vracanjem pristala na sve sto se izdesavalo.
Iz ovog svega izlazim pet puta minimalno jaca, i kad sama sebe pogledam ma svaka meni cast. Ako nista u poslovnom smislu.
Drago mi je sto znam i sama da cijeli zivot funkcionira na opciji sve se vraca sve se placa. Znam da nikome ne treba zeljeti zlo, zaista ne zelim. Samo zelim da se svakome vrati njegovo onako kako se prema meni ponio, svu zlobu koju je iskalio i svo ignoriranje. Nije ni moje maslo za ramazana sto bi se reklo, ali kad te neko djonom udara moras se odbraniti, logicno je da te neko nadigra, ali opet.. Treba imati barem malo ljudskosti pa stat i rec pa covjece sta mi toj curi radimo..?
Ta cura je njihovim sevepom zavrsila na tabletama za zeludac gdje joj je receno to ti je od stresa. Hvala njima dvjema sto su mi od devetog mjeseca do jedanaestog pravile pakao od zivota uz samo jedno pitanje je li vas icega na svijetu strah?
Hvala Bogu dragome koliko toliko na vrijeme sam se osvjestila, iako da me sad stavit na neki skener kakav mi je unutrasnji nervni sistem ko zna sta bi mi mozda vidjeli..
Kaze meni jedna poznanica (inace starija od mene nekih 20 godina radile na proslom radnom mjestu skupa ja sam njoj bila poslovodja, poznavale smo se iz kladionice jer je ona radila blizu u butiku sa torbama) “kako si izdrzala toliko kako se izvuce iz zacaranog kruga..? “ Reko joj iskreno kako je bilo, u jednom trenutku svog stresa pokusaja da dodjem sebi nakon poziva od 40 minuta besmislenih 10 mejlova dosla si mi ti na pamet kad si rekla kad se sve zavrsilo sa C nakon dvije godine dobi ja rak i rekose mi sve si to sama sebi navukla sekiracijom.. Gleda ona u mene i govori svaka ti cast, drago ni je da sam ti svojim primjerom pomogla, mlada si idi dalje posla ima.
Stvarno je tako i bilo.. Sada kad gledam na ovaj period koji je prosao zapitam se sto davno nisam otisla..
Zasto nisam otisla kad su me prvi put njih dvije u duetu napale?
Zasto nisam otisla kad mi je u facu rekla da mi ne vjeruje?
Zasto nisam otisla kad se prvi put pocela derati na mene?
Zasto je od pocetka nisam smjestila tamo gdje pripada? – Pripada na dno da se razumijemo.
Kako to sa nikoga nije briga to sto se odjedjednom ljudi stalno mjenjaju? Sto ljudi odlaze? Okej svi mi idemo za platom nju necu ni da spominjem,ali ne moze biti konkretno u nasem slucaju do 15 ljudi u periodu od dvije i po godine govorim samo o obome sto znam sto sam dozivjela i vidjela.
Zasto je problem napisati mail?
Zasto se ignorira radnja puna dva mjeseca odkako je receno da se mora u svaki mail vrh staviti?
Uvijek se sjetim voditelja iz kladionice koji je bio za pozeljeti i odjednom nas obavijestio da odlazi.. “Cure moje, prije svega treba biti covjek! Mali je ovo grad ja necu da mene neka sutra od vas sretne na ulici i da me pljune kaze mrs vidi ovog supka obecao, a nije ispunio. Obecao sam vam da cu Vam dignuti platu ne daju mi.”
Uvijek se sjetim toga jer stvarno treba biti covjek nikad ne znas kako se kolo srece moze okrenuti ko kome nadredjeni moze biti i uostalom gdje mi svi mozemo zavristi.
Nek su one zive i zdrave, najgorem dusmanu ih ne bi pozeljela.
Cheers to new unlocked level. 🍻
