Sad bi mi vecina rekla sama si sebi kriva sto si se s rogatim bola..
Prijavila ih njihovim nadleznima, poslala mail dosli razgovarali samnom sve dokaze dala, covjek se sokirao isprva mislio da pricam gluposti dok se nije uvjerio.. Nakon 4 dana prosljedi opet mail navodno nije dosao..
Sve je bilo okej i prihvatljivo do danas.. Ne dade mi djavo mira, onaj neki crv sumnje se uvukao u mene i saznam da od 14 ljudi, 13 je dobilo poziv na zabavu od firme koja je u drugoj drzavi dok sam ja izostavljena iz tog maila – ja poziv dobila nisam..
Taj nalet povrjedjenosti koju sam osjetila nikad do sada nisam dozivila samo su mi se suze pocele kotrljati niz lice..
Kolegica koja je na smjeni samnom bila izraza lica kao otrovanog jer sve one to prolaze samnom iako mnogo toga i ne znaju..
Njih dvije u kompletu na mene samu, a ja svu zelju i snagu koju sam imala vise i nemam.. Realno nemam zelje vise da se borim sa vjetrenjacama.. Unistavam sebe a njima dobro.. Nista nije vrijedno mog mira i mog zdravlja..
Ne znam sto je upitanju u vezi prijave, ali teška situacija, gdje te obuzne ljutnja, bijes, razočasranost i još 300 ‘negativnih’ emocija. Ali trebaš držat uzdignutu glavu! Znam nije tebi to te zabave, ali te pogodila nepravda, odbačenost, nearzumijevanje…ali baš u tom trenutku trebaš biti jaka, mentalno jaka
Prijava je bila u smislu toga da sam ih nekako natjerala da pocnu pisati mi mailove sa svim stvarima koje govore preko telefona.. I na kraju kada se toga nakupilo kada je pred nepoznatim ljudima pocelo “spustanje” meni i dovodjenje mog rada u pitanje sam rekla dosta. Sastavila mail bez optuzivanja i samo navela situacije, zatim su dosli da pricamo usmeno i izenadili se kad sam ja pocela iznositi cinjenice koje su podkrepljene dokazima..
Nije meni do te zabave to je istina nego eto zovnes kolege da upitas nesto a oni tebi ono “ejj vidimo se 23.12” a ti ono a pa nisam ja pozvana pa bude neugoda preko telefona i tebi i njima..
Ma bodi se sa rogatim, šta te briga… kad dopizdi ima vjerujem drugih poslova…
Bukvalno to..